Staro scenarističko pravilo glasi da trebate pisati o onome što najbolje poznajete. S time na umu, ideja oskarovskog scenarističkog dvojca Matta Damon i Bena Afflecka (Good Will Hunting, 1997) da se po drugi put late olovke i papira/pisaće mašine/tastature kompjutera, i ispišu scenarij o srednjovjekovnoj Francuskoj i njenim vitezovima, činila se kao ideja osuđena na propast. Jedno

Skoro 60 godina je prošlo otkako je Sean Connery prvi put izgovorio riječi: “Bond. James Bond.“ Najduža franšiza u historiji kinematografije se od tada mijenjala i prilagođavala vremenu i trendovima, padala i uzdizala u kvaliteti. Četiri Bond filma sa Pierceom Brosnanom u ulozi agenta MI6 (Golden Eye, 1995; Tommorow Never Dies, 1997; The World Is Not Enough,

Filmski studio Warner Bros. još uvijek raspolaže katalogom DC-jevih (super)junaka i tako će i biti još dugo, dugo, dugo u budućnost. Iako američka stripovska kuća DC može parirati Marvelu (koji je opet pod skutima Disneyja), barem kada je u pitanju orignalni medij stripa, u slučaju kinematografsko-stripovskih univerzuma DC-jev nije ni do koljena Marvelovom. Doduše, Warner je i

Današnje kino-iskustvo po svaku cijenu mora opravdati svoju postojanost. Što opet znači da publika za svoj novac želi potpuni doživljaj: da se nasmije, nasekira, (pomalo i) zaplače, sjedi na ivici kino-sjedišta od napetosti, prosto rečeno da za katkad kratko (danas sve duže i duže) vrijeme doživi i preživi iskustvo koje mogu donijeti samo pokretne slike. Kad već

EN