The Last Duel: Dobri vitez Matt Damon
Staro scenarističko pravilo glasi da trebate pisati o onome što najbolje poznajete. S time na umu, ideja oskarovskog scenarističkog dvojca Matta Damon i Bena Afflecka (Good Will Hunting, 1997) da se po drugi put late olovke i papira/pisaće mašine/tastature kompjutera, i ispišu scenarij o srednjovjekovnoj Francuskoj i njenim vitezovima, činila se kao ideja osuđena na propast. Jedno je pisati priču smještenu u prezent i o stvarima koje vas okružuju i djeluju vam poznato, kakva je bila ona Dobrog Willa Huntinga, dok je sasvim “drugi par rukava“ okuražiti se i vratiti se stoljećima u prošlost (Francuska na izmaku 14. stoljeća) i pokušati napisati autentičnu storiju koja također ima snažno uporište u sadašnjosti.
IMDb rejting: 7.7/10
Rotten Tomatoes rejting: 87%
Damon i Affleck ne samo da su dobro istražili tematiku, riječ je o priči zasnovanoj prema istinitim događajima o dvojici francuskih vitezova, Jacques Le Gris (Adam Driver) i Jean de Carrouges (Damon), nekad prijatelja, od kojih potonji optuži prvoga da mu je silovao ženu Margueriteu (Jodie Comer), već su za čovjeka iza kamere uzeli veterana Ridleyja Scotta, kojem ovo nije strana tematika. Scottov prvi unos u režiji igranog dugometražnog filma bio je The Duellists (1977), slične tematike (i naslova), te se još par puta obreo u žanru historijskog spektakla sa ostvarenjima Gladiator (2000) i Kingdom of Heaven (2005).
“Posljednji dvoboj“ odjekuje u sadašnjosti upravo u činjenici da žena (Comer) prizna svom mužu (Damon) da je je silovao njegov nekadašnji neupitni prijatelj (Driver). A s obzirom na stanje u filmskoj industriji proteklih par godina i sami #metoo pokret, koji je upravo bio na vrhuncu kada je The Last Duel prvobitno trebao zaigrati u kinima, odgođen zbog pandemije koronavirusa, ipak nije stigao prekasno. Još jedan bitan detalj jeste doprinos za Oscara nominovane scenaristice Nicole Holofcener (Can You Ever Forgive Me?, 2018), koja je Scottovom ostvarenju, time Damonovim i Affleckovom scenariju, dodala znatnu notu autentične ženske vizure.
Priča scenaristički odiše rašomonskim detaljima, a počinje posljednjim pokušajem dvoboja, čime je dano do znanja do čega će na koncu doći, dok onda slijede pripovijesti o istoj stvari iz tri različite perspektive, Carrougesa, Le Grisa i naposljetku one Marguerite. Gotovo da sve napisano, odglumljeno i režirano u Scottovom filmu, stoji kao testament davno prošlom vremenu, opet sa jakim uporištem u sadašnjosti, te se poneka rečenična konstrukcija (ne samo da para uho, već i bode oči!) izgovorena iz usta lika Pierra, kojeg portretira Ben Affleck (sa užasno oblajhanom kosom i bradicom), baš i (ne) može oprostiti.
Britanski reditelj Ridley Scott još od Marsovca (2015) nije imao uspjeha, kako kod kritike, tako i na box officeu. Njegova posljednja dva ostvarenja All The Money In The World (2017) i Alien: Covenant (2017) razočarala su na oba pomenuta polja. Sa filmom The Last Duel, Scott se na velika vrata vratio u igru, a do kraja godine počastit će nas sa još jednim ostvarenjem, The House of Gucci, koje ako i u pola bude kvalitetno kao Posljednji dvoboj, označiti će renesansu britanskog reditelja sa stalnom radnom vizom u Hollywoodu.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje