Film Screening & Discussion. Sarajevo Documentary School Retrospective with Ines Tanović

Napomena: Registrirani će dobiti link za samostalno gledanje filmova prije događaja uživo. Događaj 18. februara je diskusija i neće uključivati projekciju filmova.

Datum

18. februar 2022. 12:00 – 13:30

Lokacija

Online

Molimo vas da se pridružite istočno-centralnoevropskom centru na Harriman institutu, Filmski Centar Sarajevo, i 2022 Bosnian-Herzegovinian Film Festival za specijalnu virtuelnu projekciju selekcije kratkih filmova iz Sarajevske dokumentarne škole i razgovor uživo sa Ines Tanović i Dijana Jelača, moderitor Tanya Domi.

Ovi odabrani kratki filmovi iz čuvene Sarajevske dokumentarne škole, čiji su kustosi bili direktorica Sarajevskog filmskog centra, Ines Tanović, i filmska akademkinja Dijana Jelača, snimili su brojni poznati filmski stvaraoci u Jugoslaviji 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih godina. Filmovi se bave različitim temama socijalne pravde, od prava radnika, do nesigurnosti djece i rodne ravnopravnosti. Tanović i njen tim vrijedno su radili na digitalnom očuvanju ovih jedinstvenih filmova koji su neprocjenjivi dokumenti jugoslovenske i bosanskohercegovačke kinematografske i kulturne baštine.

Screening Selections

Ukupno vreme trajanja: 95 minuta

Hop Jan (Vlatko Filipović, 1967, 11 min)
Jedan čovjek, jedna ulica, jedan most, jedna statua. Dobro, loše, nepopustljivo, slabo ili savršeno – sve postoji u svom obliku, gotovo i nepromjenjivo. Ali počelo je negdje.

Schoolchildren Pedestrians (Đaci pješaci, Vefik Hadžismajlović, 1966, 10 min)
Film prati seoske školarce na njihovom dugom i napornom putu do škole. Svakog dana moraju putovati po nekoliko kilometara — dijelom kroz polja, dijelom po vjetrovitom otvorenom putu. U školu uvijek stignu na vrijeme.

Dreamers (Sanjari, Vefik Hadžismajlović, 1971, 10 min)
Kako je to opisao reditelj, Dreamers je zamišljen kao mala opereta. Njegovi protagonisti su djeca sa ulice u Sarajevu. Na ulicama, raznim dijelovima grada, u bioskopima, doživljava se masovna kultura iz ugla djece.

Two Laws (Dva zakona, Milutin Kosovac, 1968, 14 min)
U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, posebno u njenim istočnim dijelovima, postoje škole koje pohađaju samo dječaci. Roditelji su mišljenja da devojčicama nije potrebno obrazovanje, uprkos jugoslovenskim zakonima koji propisuju da je obrazovanje obavezno za sve. Djevojke su uhvaćene između ovih suprotstavljenih uvjerenja.

The Mission of Ismet Kozica (Misija Ismeta Kozice, Petar Ljubojev, 1977, 22 min)
Kako mala fabrika raste, mladi radnik Ismet Kozica često posjećuje planinska sela kako bi pronašao nove radnice. Ovo nije laka misija. Prvo mora da ubedi roditelje devojčica. Nakon toga čeka ga drugi zadatak: mora adekvatno pripremiti mlade žene za život van izolovanih sela u planinama.

Đurđa (Mirza Idrizević, 1978, 11 min)
Duboko u šumi, u zajednici okupljenoj oko cepanja drva, živi Đurđa. Ona je jedina žena u svijetu muškaraca. U zajednici sve kućne poslove obavlja sama. Film je dokument njenog života i rada.

Ana (Mirjana Zoranović, 1984, 17 min)
Mnogi su se preselili u gradove u potrazi za boljim životom, ali je Ana ostala u svom selu. Ona se brine o svojoj stoci i obrađuje zemlju, ne obraćajući pažnju na svoje poodmakle godine i slabo tijelo. Ovo je njen život i tradicija koju ne želi da napusti.

Biografije

Ines Tanović je direktorica Filmskog Centra Sarajevo i osnivač producentske kuće Dokument Sarajevo. Bivša je predsjednica Udruženja bosanskohercegovačkih filmskih radnika. Ines je uspješna redateljica koja je snimila niz filmova, kako narativnih tako i dokumentarnih. Njeni dokumentarni filmovi uključuju Izložba (2010), Živi spomenik, (2012), Rudnik uglja (2021), i Jedan dan na Drini (2011). Njen dugometražni narativni debi Naša svakodnevna priča (2015) bila je zvanična prijava Bosne za dodjelu Oskara. Ines je 2019. završila svoj drugi narativni igrani film, Sin, koji je svjetsku premijeru imao na 25. Sarajevo Film Festivalu i bio je još jedan zvanični kandidat za Oskara iz Bosne i Hercegovine. Živi i radi u Sarajevu.

Dijana Jelača predaje na Odsjeku za film na Brooklyn Collegeu i na Feirstein Graduate School of Cinema. Objavila je mnogo radova o feminizmu i filmu, kao io rodu i traumi u (post)jugoslovenskoj kinematografiji. Jelača je programski ko-direktor Festivala bosansko-hercegovačkog filma u New Yorku.

Članak objavljen na The Harriman Institute At Columbia University