Black Widow: Sve su superjunačke porodice iste

Marvelov stripovsko-kinematografski univerzum doživio je svoj vrhunac sa Avengers: Endgame (2019) kada je završena famozna „Faza 3“ na kraju koje smo se oprostili od nekoliko značajnih likova: Tony Stark a.k.a. Iron Man (Robert Downey Jr.), Steve Rogers a.k.a. Captain America (Chris Evans) i Natasha Romanoff a.k.a. Black Widow (Scarlett Johansson). Nakon 10 godina i 20 filmova o Marvelovim superjunacima kroz tzv. tri faze, na početak „Faze 4“ morali smo čekati još dvije godine, zbog zdravstvene situacije u cijelom svijetu, pandemije koronavirusa, koja je paralizovala filmsku industriju i na čekanje stavila mnoštvo naslova. Dok su kina trpila, streaming je carovao. Tako su i brojni Marvelovi projekti targetirani za male ekrane doživjeli pravu malu renesansu cijelokupnog MCU-a.

Crna udovica; režija: Cate Shortland; uloge: Scarlett Johansson, Florence Pugh, David Harbour, Rachel Weisz, Ray Winstone; 202

IMDb rejting: 6.9/10

Rotten Tomatoes rejting: 80%

Serije WandaVision, The Falcon and the Winter Soldier, Loki su naslovi koji su uspješno napravili tranziciju sa jednog na drugi teren, velikog platna na male ekrane, a opet kako bi se objasnile stvari i proširile potrebne priče sa svojim svojevrsnim dodacima. Likovi koji su „ubijeni u filmovima“ u serijama su oživljeni sa svojim prequel/prednastavak pričama, a jedan od likova koji se upravo u završnom filmu „Faze 3“, Avengers: Endgame, žrtvovao za veće dobro, oživljen je u filmu Black Widow (Crna udovica, 2021), prvom i najavnom filmu Marvelove „Faze 4“.

Titularna Crna udovica, Natasha Romanoff (Johansson) na početku je tek djevojčica koja se brine za svoju malu sestru, sa lažnim roditeljima (Rachel Weisz, David Harbour), ruskim agentima na tajnom zadatku u Americi sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Nakon dramatičnog bijega avionom i dolaska na Kubu, „porodica se raspada“, a u uvodnoj filmskoj špici napravljen je kolaž kojim kao da je objašnjen nastanak i porijeklo najboljih svjetskih asasina, takozvanih Dreykovljevih (Ray Winstone) Crnih udovica.

Radnja u filmu skače za oko 20 godina u vrijeme kada su Avengersi u rasulu (pozicionirano u vremenskom razdoblju nakon filma Captain America: Civil War), a Natasha u bijegu od američkih vlasti. Njena mlađa sestra Yelena (Florence Pugh) jedna je od Crnih udovica na zadatku na kojem biva izložena tajanstvenom reagensu od kojeg postaje svjesna sebe, svojih postupaka, te se odluči da zatraži pomoć od svoje vrlo popularne sestre, djevojke sa naslovnica magazina i postera sa zidova soba djevojčica cijelog svijeta. Naravno, za petama su im ostale Udovice, kao i Dreykovljeva najefikasnija mašina za ubijanje, maskirani asasin sa mogućnošću oponašanja i unaprjeđenja svačijeg stila borbe.

Tek u momentima je „skicirana“ Natashina priča o tome kako je došla do Avengersa i rada za Amerikance. Sestre sada moraju da sarađuju, izbave „lažnog“ oca Alexeija (Harbour), koji čami u ruskom zatvoru, pričajući svima i svakome ko želi da sluša priče iz superherojskih dana kada je djelovao kao „Crveni zaštitnik“, ruski supervojnik, pandan Kapetanu Americi. A da bi došli do Dreykova i mistične Crvene sobe trebat će pronaći i svoju „lažnu“ mamu Melinu (Weisz).    

Australijska rediteljica Cate Shortland, u svom četvrtom igranom ostvarenju, od samog početka zadaje furiozan tempo, samo da bi na par mjesta u filmu napravila pauzu i uz pomoć svog glumačkog tima uprizorila pozorišno-dramske momente, kakvi su scena „opuštenog dijaloga“ dvije sestre, kao i „superherojski familijarni ručak“ tačno na polovini filma. Scenarista Eric Pearson, prema priči dvojca Jac Schaeffer/Ned Benson, deriviranoj iz Marvelovih stripova, napravio je izvrstan omaž digitalnim lutkarima iz Pixara i njihovim CGI animiranim klasicima Toy Story (Priča o igračkama, 1995), te posebno ponajboljem The Incredibles (Izbavitelji, 2004). U sceni koja nevjerovatno evocira nekada najavni teaser trailer za Izbavitelje, Harbour oblači svoj tijesni superherosjki kostim uz mnogo muke, dok omaž Priči o igračkama nećete moći promašiti.

Što se tiče (veoma raspoloženog) glumačkog ansambla, ne možete a da se ne divite kreacijama Florence Pugh i Davida Harboura. Pugh je nakon ozbiljne dramske uloge u lepršavoj adaptaciji Malih žena rediteljice i glumice Grete Gerwig obukla superjunačko odijelo, te krenula da se „junači po mjesečini“ toliko dobro kanališući „engleski sa ruskim akcentom“ da vam je neobično drago gledati je kako „razbija negativce“. Harbour sa neviđenim tajmingom za komično „krade scene“, dok ostatak superjunačke porodice, u izvedbi Johansson i Weisz, u pravom omjeru nadopunjuje sliku. Ray Winstone kao glavni negativac u maloj, ali značajnoj epizodi, ipak ostavlja utisak neiskorištenog potencijala.

Ono što će biti urađeno u namjeri proširivanja priče jeste upravo mini-serija Hawkeye u kojoj ćemo pratiti Jeremyja Rennera kao naslovnog junaka kojem je za petama Yelena, misleći da je on odgvoran za smrt njene sestre Natashe. Sve u svemu, Disney i Marvel imaju još mnogo toga za pokazati, bilo na malim ekranima, bilo na velikom platnu.   

Sead Vegara

Urednik

Filmofil.ba

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje

BS